Iako je daleko od najljepših i još dalje od najkomfornijih stadiona na kojima smo bili, ipak nam je poseban.

Iz jednostavnog razloga - naš je i navikli smo na njega. Neki će ga i nadalje tretirati hrpom betona ili podrumom europskog nogometa, no Gradski vrt sigurno ima svoju dušu. I kada je to teško nekomu objasniti, posebno onome tko je navikao na bolje i raskošnije, nećemo priznati da nam u našem domu nije lijepo i da uz sve svoje nedostatke izaziva emocije toliki niz godina. Još tamo od 1977. kada je izgrađen i postao osječka nogometna arena i omiljeno mjesto brojnih navijača Bijelo-plavih.

Prva je utakmica na njemu odigrana u ljeto 1977. kada je u gradu na Dravi gostovala tuzlanska Sloboda. Rezultat je bio pozitivan za Osječane koji su slavili s 2:1 i bio je to zapravo početak jedne lijepe priče koja je, eto, potrajala 46 godina. Gotovo pola stoljeća. Puno se toga u tom razdoblju događalo na najvećem slavonsko-baranjskom sportskom objektu, pa i onaj dvoboj između Osijeka i zagrebačkog Dinama 1982., kada se na tribinama natiskalo rekordnih, iz današnje perspektive naprosto nezamislivih 40.000 gledatelja. Iako je činjenica da gornja zapadna tribina uopće nije imala uporabnu dozvolu. No, tko bi onu masu ljudi koja je nadirala poput riječne bujice uopće mogao zaustaviti da ne ispune i posljednje mjesto na Gradskom vrtu…

Gostovali su u našem „dvorištu“ bivši europski prvaci poput Nottingham Forresta, Milana i PSV-a, neki u prijateljskim, neki u onim važnijim, natjecateljskim ogledima, bilo je velikih i nezaboravnih pobjeda, dakako i onih razočaranja koja su također sastavni dio igre i sporta. Najvjerniji navijači nisu gledali je li kiša, snijeg ili toplotni udar, odlazak na utakmice naprosto im je postao svojevrsni ritual kojemu su se podređivale i sve druge obveze.

Nadogradnji smo svjedočili u nekoliko navrata, a iskorak je u tom smislu svakako bilo postavljanje rasvjete i plastičnih stolica. Bilo je to u proljeće '98, da bismo nešto kasnije u istoj godini ugostili i prvog europskog suparnika, Anderlecht iz Bruxellesa. Pobjeda od 3:1 ubraja se među ljepša klupska dostignuća, kao i nešto kasniji „skalpovi“ Brondbyja, Rapida, Slavije… U novijoj eri, od ulaska ozbiljnih investitora u Klub, ovdje su pokleknuli Luzern i PSV, a uskoro ćemo nove europske oglede pratiti na Pampasu. No, Gradski vrt će zauvijek ostati simbol brojnih uspomena, mjesto na kojem se volimo susresti, a kao takav - svakako i legenda ovoga grada.